>> Umro je Rene. <<

 

Bio je veliki čovjek i veliki prijatelj, ali sa nježnom i krhom dušom. Nije mogao podnesti nepravdu i sve ga je jako pogađalo. Grizlo ga je to i sekiralo do beskonačnosti, i konačno i ubilo.

Nadam se da će sada uprava iz HPDMartinščaka konačno biti zadovoljna. Ubili su čovjeka svojim lažima i smicalicama
Zorica, Kruno, Marica K. Frenki, Sonja, Etika i Neno imati će te na duši. Njihova zla narav i pokvarenost poslali su te na groblje prije reda, a mogao si još par godina proživit  i družiti se sa svojim prijateljima i još puno toga dati jer znanje ti je bilo ogromno. Evo ovih sedmoro zlih ljudi bili su jači, jer se ti zbog svoga poštenja nisi hteo boriti. Umjesto  da si otišao na inspekciju nisi htjeo nauditi svome društvu i grizao si se u sebi i na kraju te je to koštalo glave. Pokazao si da si bio veliki čovjek i veliki poštenjačina

Rene laka ti hrvatska zemlja koju si toliko volio i za koju si se borio.
Bog je pravedan i nadam se da će kazniti vinovnike tvoje propasti, a tvojim prijateljima ostati češ uvijek u sječanju.

 

 

 

Još jedna žrtva  zlih ljudi iz HPD Martinščaka

Nedavno je umro i prof. Dr. Ante Starčević. Bio je također jedan od članova HPD Martinščaka . Redovitijeg čovjeka na sastancima  društva od njega nije bilo, vrlo aktivan planinar vodić i organizator brojnih izleta i brojnih generacija koje je uveo u planinarstvo.  Ali avaj dizao je poštu i vodio društvene sastanke, ali nije baš puno cijenio niti blagajnicu niti predsjednika društva . Skužio je njihov način rada tipa ” Karlovačka Fimi medija” i nije ga nimalo podržavao. Trebalo ga je maknuti.

Kad su došle markice iz planinarskog saveza nekih 50.-tak komada predsjednik ih je jednostavno bacio u koš , a Anteta optužio da ih je ukro  i da ih nije doneo, te da ih treba platiti. Bio je jako žalostan. Velika sedmorka počela mu je pisati prijeteča pisma i svaki čas ga zvati telefono i polako ali konstantno život mu pretvarati u pakao. Nije to mogao podnijeti izašao je iz društva i povukao se iz svega. Odlazio je još jedino na tržnicu  na kavu i družio se još jedino sa nekoliko prijatelja. Stabilnost je bila narušena, a vrlo brzo počele su se pojavljivati i bolesti koje inače nije imao. Jednoga proljetnog dana , nedaleko od kuče  jednostavno je pao u komu i oporavka nije bilo. Otišao je još jedan planinar, čuvar prirode i pitaj boga šta sve ne još, ali i nosilac Plakete HPS-a . Otišao je tiho kako je i živio da napravi mjesto nekim novim nadobuudnim i zlim ljudima koji se nisu mogli nikako drukčije istaknuti  ne preko leševa prijatelja i poznanika. U svojoj skromnosti niti na sprovodu nije želio nikakve pompe, nikakve muzike, nikakvih govora, a pogotovo od planinara jer je znao da nebi bili iskreni.

Ante ostati češ u vječnoj uspomeni  svojih prijatelja, a ako bog da i knjiga koju si pisao u zadnje vrijeme jednom će ugledai svijetlo dana. 

 

Prof. Dr. Ante Starčević